Lilian je rođena 1964. godine u Baranji. Dijagnozu multiple skleroze dobila je 1986. godine, no simptomi bolesti pojavili su se puno ranije, još u mladosti, kada liječnici nisu znali što joj je. Umjesto odgovora, često se susretala s nerazumijevanjem- i tada, ali i kasnije u životu.
Lilian je studirala etnologiju i povijest umjetnosti u Zagrebu, no bolest ju je prekinula na trećoj godini studija. Nema radnog iskustva, ali ima bogat pogled na život. Danas Lilian živi sa svojom majkom i uz podršku osobne asistentice koju joj osigurava Društvo multiple skleroze Grada Zagreba. Iako ju je duboko pogodila očeva smrt prije nekoliko godina, pronašla je svoju snagu- u slikanju.
Samouka je slikarica i uzor joj je Bob Ross, slavni umjetnik poznat po toplim riječima i nježnim pejzažima. Upravo takve slike stvara Lilian- pune mira, boja i tišine koja govori više od riječi. Neki od njezinih radova krase zidove Društva multiple skleroze Grada Zagreba. Kada ne može slikati sama, pomaže joj asistentica s kojom se odlično slaže. Iako sporije govori, Lilian jasno komunicira- toplinom, humorom i iskrenošću. „Ljudi vide samo bolest, ne vide mene“, kaže, ali to je nije zaustavilo. Lilian ima svoj dnevni ritam te najbolje funkcionira ujutro. Voli gledati crtane i druge filmove, slušati glazbu.
Vjeruje da svaka multipla skleroza ima svoje lice i da treba prihvatiti različitost među oboljelima. „Ne treba se predati“, kaže. „Svaki dan treba iskoristiti najbolje što možeš i izbaciti sve negativno iz života. Važno je da sam odlučiš kako proživjeti svoj život i pronaći ono što te čini sretnim. „ Lilian nije dopustila da je bolest odredi- odlučila je stvarati, voljeti, živjeti. U svakom potezu kista, u svakoj boji i slici- ona ostavlja trag.