Kada se govori o snazi duha, upornosti i neodustajanju – Nataša je živi dokaz da život, unatoč dijagnozi, može biti ispunjen osmijehom, toplinom i svrhom.
Rođena 1970. u Daruvaru, Nataša se prvi put susrela sa simptomima multiple skleroze još 1998. godine. Iznenadni problemi s vidom bili su prvi znakovi da nešto nije u redu. Ipak, tada joj nije postavljena točna dijagnoza. Godinama je živjela s nejasnoćama i neizvjesnostima, dok se njezino zdravstveno stanje postupno mijenjalo – uključujući i dvostruko pogoršanje dioptrije.
Tek 2016. godine, gotovo dva desetljeća kasnije, dobila je službenu dijagnozu MS-a. Taj trenutak nije bio lak – priznaje da joj nije bilo svejedno – ali ističe da nikada nije dopustila sažaljenju ni negativnim mislima da zavladaju njezinim životom. “Ne radim od muhe slona, nego obrnuto,” kaže kroz osmijeh, opisujući svoj način nošenja s izazovima.
Za Natašu, ključ svega leži u prihvaćanju i prilagodbi. Svjesna je da postoje stvari koje više ne može sama, ali ne dozvoljava da je to zaustavi. Njena osobna asistentica velika joj je pomoć – zajedno kuhaju, šeću, razgovaraju. Podršku joj pružaju i njezini roditelji, koji su joj bili oslonac u najtežim trenucima.
Poseban dio svakodnevnog života zauzima njezin rokovnik. U njega bilježi dnevne zadatke, obaveze, misli. Pisanje joj pomaže ne samo u vježbanju motorike, već joj daje osjećaj reda, postignuća i kontrole. U njezinu domu svaka stvar ima svoje mjesto, a prostor odiše estetikom i toplinom – jer, kako kaže, vizualna ljepota hrani dušu.
Nataša se ne predaje. I dalje redovito vježba kod kuće, onoliko koliko može. Sluša radio, uživa u sunčanim jutrima, zdravoj hrani, malim stvarima koje život čine velikim. Nekada je trenirala rukomet i taj sportski duh, želja za kretanjem i borbom, ostao je s njom do danas.
Iako je danas u mirovini, dugo je radila i u vrijeme kad su simptomi već bili prisutni. “Ni kolege ni ja to tada nismo ozbiljno shvaćali – uvijek ono ‘ma dobro je, nije to ništa’”, prisjeća se. No, rad joj je donosio zadovoljstvo i osjećaj svrhe, i borila se do posljednjeg trenutka.
Danas živi ispunjeno, zahvalna za svaki novi dan i vjeruje da ustrajnost i dobra volja mogu otvoriti i najteža vrata. Njezina životna filozofija pretočena je u jednostavnu, ali snažnu rečenicu:
“Dobra volja i upornost otvaraju sva vrata.”
U vremenu kada mnogi posustaju pred izazovima, Nataša je podsjetnik da i s dijagnozom poput MS-a život može biti svijetao, smislen i pun nade. Ona ne traži savršenstvo – već mogućnost da svaki dan bude najbolji što može.
