Rođena je 30.07.1964. u Baranji. Multipla skleroza joj je službeno dijagnosticirana 1986. U mladosti nisu znali što joj je, a nakon što je otišla na magnetsku rezonanci, dijagnosticirana joj je multipla skleroza.
Jako ju je pogodila očeva smrt prije nekoliko godina. Našla je utjehu slikanju. Samouka je slikarica, a uzor joj je Bob Ross. Neke slike je dala na prodaju. Studirala je etnologiju i povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Nema radnog iskustva jer se razboljela na 3. godini studija. Inače je iz Baranje, ali je studirala u Zagrebu, živjela je s cimericom. Tada se bolest polako razvijala.
Navodi da je imala problema u bolnici, da su je osuđivali, mislili da je zarazna. Tvrdi da je općenito osuđivana zbog dijagnoze, da se ljudi ne žele prilagoditi osobi te da grad nije pristupačan ljudima u kolicima. Ljudi rade pretpostavke da je maloumna i da ne može normalno pričati, a može samo ograničeno. Također, tvrdi da ljudi u njoj vide samo multiplu sklerozu.
Sluša glazbu do 90-uh. Najdraža pjesma joj je ona Miroslava Kiće Slabinca Zbog jedne divne crne žene. Ima svoj dnevni raspored te najbolje funkcionira ujutro, nikad nije bila noćni tip. Voli gledati crtiće (npr. Kremenko) i filmove. Sama crta, no ponekad ne može pa asistentica popunjava njene praznine, a ona joj opiše svoju viziju.
Navodi da još nije razvijen adekvatan lijek te da joj više ne pomažu kortikosteroidne injekcije. Ne želi da joj stanje ide na gore. Odlučila je ne predati se i napraviti najbolje od života. Imala je podršku, što je pomoglo. Također, ističe da je svaka multipla skleroza individualna, da nisu svi isti te da se trebaju prihvatiti razlike. Tvrdi da treba izbaciti iz života sve negativno te svaki dan iskoristiti do kraja, najviše koliko možeš. Također, smatra da je važno da čovjek sam odluči kako će proživjeti život te da je potrebno napraviti i naći nešto pozitivno iz svoje situacije.
