Rođena u Krapini 1995. godine, Katarina je žena koja nosi više života u sebi nego što to brojke mogu ispričati. Iako udovica – njezin suprug, kako kaže, bio joj je najveća podrška u najtežim trenucima – nikada nije bila sama. Okružena djecom, unucima i svojom omiljenom mačkom, Katarina svakodnevno dokazuje da se i s multiplom sklerozom može živjeti punim srcem.
Katarinin život zauvijek se promijenio 1992. godine, kada je kao pješakinja teško stradala u prometnoj nesreći. Slomljeni kuk i zdjelica vezali su je za krevet dugih devet mjeseci. Upravo tada, kaže, počinju prvi veći zdravstveni problemi koji su joj, vjeruje, bili okidač za razvoj multiple skleroze. Prvi simptom – iznenadni gubitak vida – javio se nekoliko godina kasnije, još prije operacije kuka.
MS joj je službeno dijagnosticiran 1997. godine. „Bila sam malo u šoku kad sam saznala“, priznaje. „Ali znala sam da nema smisla očajavati. Bolest treba prihvatiti i naučiti živjeti s njom. U tome mi je najviše pomogla obitelj.“
Katarina se danas kreće uz pomoć štaka, a kada izlazi iz kuće, koristi invalidski skuter. Ima umjetni kuk i osteoporozu. Unatoč svemu, ne predaje se. Iza sebe ima radni staž, no od dijagnoze je u mirovini.
„Najteže je prihvatiti ograničenja, ali kad naučiš gledati na male stvari kao na dar, sve je lakše“, govori.
Dani joj prolaze u krugu obitelji, ali i uz vjerne hobije koji je ispunjavaju: crtanje, bojanke za odrasle, briga o biljkama, mački, lagana tjelovježba kod kuće. „Vesele me male stvari. Volim svoje slike koje sam objesila na zid, biljke koje zalijevam, i svoju mačku – ona je praktički član obitelji“, kaže sa smiješkom.
Svake godine odlazi u toplice, a između terapija sama vježba kod kuće – na sobnom biciklu, s pilates loptom i utezima. U slobodno vrijeme crta, kuha, gleda televiziju ili jednostavno uživa u tišini prirode u svojoj vikendici u Zagorju.
Katarina šalje snažnu poruku svim mladima koji se suočavaju s dijagnozom:
„Prihvatite bolest i naučite se nositi s njom. Pomozite si koliko god možete. Važno je jesti zdravo, ali i naći hobi koji vas veseli. Bilo da je to crtanje, kuhanje, rad s glinom – za svakoga ima nešto.“
Katarinina priča nije samo priča o bolesti – to je priča o prihvaćanju, ljubavi prema životu i snazi koja se rađa u tišini svakodnevice
